Pravilo “jedna litra vode na sto grama tjestenine” seli se iz kuharice u kuharicu i postaje sveta krava za domaće kuhare.
No, u Italiji, domovini tjestenine, ova se dogma odavno dovodi u pitanje te je pronađena mnogo praktičnija i učinkovitija alternativa, javlja dopisnik HERE NEWS.
Kada se kuha u maloj količini vode, škrob koji se aktivno oslobađa iz tjestenine ne otapa se nepovratno, već ostaje u tavi, stvarajući gustu, bogatu juhu. Ova mutna tekućina pravo je zlato umaka, njegov najbolji zgušnjivač i vezivo.
OVDJE VIJESTI
Pomaže da umak prekrije svaku tjesteninu umjesto da s nje iscuri. Sama tjestenina se malo drugačije kuha u takvom škrobnom okruženju, postaje gušća i elastičnija.
Voda brže prokuha, a zbog visoke koncentracije škroba vrelište je nešto više, što potiče bolje kuhanje iznutra. Ne troši se energija na zagrijavanje dodatnih litara.
Autor je osobno promatrao kako je vlasnik male trattorije u Romagni kuhao tagliatelle u širokoj, plitkoj tavi, gdje je voda jedva pokrivala tjesteninu. Neprestano je dodavala po malo juhe i žustro miješala, a na kraju je u istoj tavi spojila tjesteninu s umakom, postigavši nevjerojatno kremastu teksturu bez ijedne kapi vrhnja.
Ova metoda zahtijeva više pažnje i stalno miješanje kako se tjestenina ne bi zalijepila. Ali igra je vrijedna svijeća, jer ne dobivate samo kuhane proizvode i zasebni umak, već jedno, skladno jelo, u kojem su sve komponente neraskidivo povezane. Ovo je filozofija, a ne samo tehnika.
Sljedeći put pokušajte kuhati špagete u loncu gdje ih voda jedva pokriva. Škrobnu vodu sačuvajte i dodajte par žlica u umak od rajčice i maslinovog ulja. Iznenadit ćete se kako se obična tjestenina može pretvoriti u restoransko jelo baršunaste, savršeno glatke teksture.
Pročitajte također
- Zašto se mljevenom mesu dodaje led: fizika sočnosti kotleta i okruglica
- Zašto se u slatko tijesto stavlja više soli nego što se čini potrebnim: Nevidljiva nit koja povezuje okuse
